Ono što Distributivni Dijelovi znače za vlasnike tvrtki

Distributivni udio odnosi se na dodjelu prihoda, gubitka, odbitka ili kredita od poslovanja partneru u partnerstvu ili vlasniku S Corporation . Distributivni udio temelji se na neto prihodu poslovanja, izračunatom na povratu poslovnog partnerstva (obrazac 1065) ili povratu S korporacije (obrazac 1120-S).

Budući da društvo s ograničenom odgovornošću (LLC) s više od jednog člana podnosi povrat poreza na partnerstvo, distributivni udio također se primjenjuje na članove tvrtke LLC.

Distributivni udio također se primjenjuje na vlasnike udjela S, temeljem njihovog postotnog udjela u dionicama u S korporaciji.

Kako je određen distributivni udio

Raspodjela distributivnog udjela obično se određuje ugovorom o partnerstvu, koji uključuje raspodjelu ukupnog neto prihoda za godinu za sve partnere, u ukupnom iznosu od 100%.

Ako nema partnerstva, svaki partnerov distributivni udio temelji se na njegovu ili njezinom vlasništvu partnerstva, izračunatu iz kapitalnih doprinosa, udjela u ekonomskim ili oporezivim prihodima partnerstva, te prava partnera na partnersku imovinu ukoliko je partnerstvo likvidirano ( prodaje ili stečaja). Ne postoji odbitak od udjela distributivnog udjela partnera, tako da cijeli iznos podliježe porezu zajedno s ostalim prihodima na osobnoj poreznoj prijavi partnera.

Distributivne dionice i porezne prijave vlasnika

Raspored K-1 je dokument koji služi za prikaz distributivnog udjela partnera u partnerstvu, članu LLC ili vlasniku S Corporation.

Raspored K-1 se ne koristi za jednog vlasnika ili za LLC sa samo jednim članom, jer u tim slučajevima cijeli neto dohodak poduzeća, kako se računa pomoću Priloga C, odlazi isključivo vlasniku.

Na primjer, ako postoje tri partnera u partnerstvu, može imati 30 posto udjela, drugi 50 posto udjela, a treći 20 posto udjela.

Prihod bi tada bio raspodijeljen među partnerima na temelju njihovog udjela.

Oporezivanje distribucijskih dionica

Postupak određivanja distributivnog udjela partnera funkcionira ovako:

Porez na samozapošljavanje

Pojedinačni partneri moraju plaćati porez na samozapošljavanje (Socijalna sigurnost i Medicare) na temelju njihove distribucijske udjele u partnerstvu, kako je prikazano u Prilogu K-1, a ne na iznosima koje je partner primio od partnerstva tijekom godine.

Dioničari S korporacije ne plaćaju porez na samozapošljavanje, jer su dioničari, a ne vlasnici.